Forum: Croatian
Topic: problemi književnih prevoditelja
Poster: Gordana Podvezanec
[url removed]
KLJUČNI PODACI
"Najšira javnost slabo je osjetljiva na kvalitetu prijevoda, čemu je razlog opće srozavanje pismenosti u zemlji i nebriga o jeziku, pa takve čitatelje ne zanima tko je preveo knjigu koju su pročitali"
Piše: Hina
Objavljeno prije 35 minuta
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova
Polupismena Hrvatska ne brine za prijevod: Prevoditelji - eruditi na granici siromaštva
Foto: Shutterstock
KAD JE u pitanju prijevodna literatura, koja čini glavninu književne produkcije u Hrvatskoj, prevoditelj je najvažniji posrednik između dviju kultura, autora i čitatelja, no na pitanje koliko se i kako u nas vrednuje prevodilački posao, nakladnici i prevoditelji daju posve različite odgovore.
Nakladnici tvrde da im je prijevod važan i svjesni su da kvalitetna literatura gubi na vrijednosti ako prevoditelj nije dobar, a književni prevoditelji žale se da njihov posao nije cijenjen, da za uloženi omjer truda, znanja i vremena dobivaju daleko premalo novaca, i još manje poštovanja.
"Prevoditelji su prvi i najvažniji u procesu objavljivanja knjige. Po tom će prijevodu generacije čitatelja čitati i poznavati nekoga autora ili djelo, i možda će baš prijevod odlučiti o tome hoće li ga voljeti ili ne", kazala je glavna urednica Lumen izdavaštva Diana Matulić.
Da bez dobrih prijevoda nema dobre prijevodne literature
Da bez dobrih prijevoda nema dobre prijevodne literature slaže se i Petra Ljevak, direktorica Naklade Ljevak. "Bez obzira na sve što mi dodatno ulažemo u tekst, bez dobrog prijevoda nema dobre knjige i to nitko ne može osporiti", kazala je.
Posebnu pozornost prijevodima poklanja i zaprešićki nakladnik Fraktura. "Prijevod je autorsko djelo: autor ne postoji bez vrhunskog prevoditelja - prevoditelj je najvažniji posrednik između dviju kultura", kazao je glavni urednik Seid Serdarević.
Glavna urednica Profila Ivana Žderić smatra da taj nakladnik sa svojim prevoditeljima ima dobar odnos suradnje i međusobnog poštovanja. "Smatramo prijevode jako važnima i trudimo se angažirati prevoditelje koji će izvanredno prevesti knjigu koju objavljujemo", istaknula je.
No, prevoditelji misle drukčije. "Književno prevodilaštvo u Hrvatskoj trenutačno je u paradoksalnoj situaciji. S jedne strane, izdaje se golem broj prijevodnih naslova, koji čine glavninu našeg izdavaštva. S druge strane, književni prevoditelji podcijenjeni su u medijima, ali i u svojem poslovnom okruženju, odnosno u odnosu s izdavačima", tvrdi predsjednica Društva hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP) Petra Mrduljaš Doležal.
Nakladnici se brane da bi bili sretni kad bi naknada za taj posao bila veća, ali da prostora za veća izdvajanja za prevoditelje naprosto nema. Situacija je, takva kakva jest, poručuju.
Ipak, iako se svi nakladnici slažu da su im prevoditelji bitni i da iznimno paze na kvalitetu prijevoda, istodobno smo, međutim, svjedoci brojnih naslova iza čijih se atraktivnih korica kriju često izrazito loši prijevodi. Oni koji su za njih "zaslužni" ruše cijenu renomiranim prevoditeljima, ali i utječu na srozavanje opće pismenosti.
"Potplaćen prevoditelj je nemaran i užurban, a to su dvije osnovne stupice koje upropaštavaju prijevode. Već sada tržište obiluje traljavim prijevodima, a s obzirom na čitanost prevedene literature, to izravno dovodi do daljnjeg srozavanja pismenosti", upozorila je Mrduljaš Doležal.
Rezultat općeg srozavanja pismenosti u zemlji
"Najšira javnost slabo je osjetljiva na kvalitetu prijevoda, čemu je razlog opće srozavanje pismenosti u zemlji i nebriga o jeziku, pa takve čitatelje ne zanima tko je preveo knjigu koju su pročitali", istaknula je.
Upućen čitatelj, osjetljiv na jezik, odmah će osjetiti (ne)kvalitetu prijevoda i pri izboru knjige u knjižari/knjižnici bit će mu itekako važan podatak tko mu je omogućio čitanje autora koji je knjigu napisao na engleskom, francuskom ili turskom jer zna da je kvaliteta prijevoda presudna za uživanje u knjizi, dodala je Mrduljaš Doležal.
Pozornost privuče tek pokoji loš prijevod koji je toliko katastrofalan da to iritira i najveće jezične tvrdokošce, napomenula je.
Koja će se prijevodna literatura objavljivati ovisi o nizu čimbenika: gleda se kriterij rangiranost na prodajnim top-ljestvicama, preporuke pojedinih agenata koji vjeruju u tržišni uspjeh knjige, no isto tako i književne nagrade i vrijednosni sudovi kritičara u relevantnim medijima, te procjena kulturološke vrijednosti za publiku.
No, hoće li neka knjiga zaživjeti u nas ovisi također i o vještini prevoditelja.
Riječ je o zvanju koje zahtijeva dobro formalno obrazovanje, široku erudiciju kakva se ne uči u školama, upućenost u jezike i kulture, cjeloživotno usavršavanje i umjetnički dar, istaknula je Mrduljaš Doležal. "Takav stručnjak valjda ipak mora po satu zaraditi više od kućne pomoćnice, što nije uvijek slučaj!", dodala je.
Prevoditeljski honorari iz godine u godinu padaju, prvo uz sveprisutno izgovaranje na gospodarsku krizu u zemlji a potom i uz pozivanje na krizu u poslovanju pojedinog izdavača. Književno prevođenje danas se svelo na razinu hobija i posla za zanesenjake, budući da se od njega ne može živjeti.
Uz to, mnogi sudionici u lancu proizvodnje knjige, kao što su vlasnici izdavačkih kuća, urednici knjižnih portala, pa čak i neki urednici u izdavačkim kućama, književno prevođenje smatraju tek tehničkim poslom, upozorila je Mrduljaš. "Tragično je što ni pojedini urednici ne razlikuju dobar prijevod od lošeg i oba plaćaju jednako slabo i zakašnjelo", dodala je.
Koliko se plaća prevoditelj dijelom ovisi i o prevoditelju - njegovoj kvaliteti, renomeu, ali i težini teksta i tipu knjige. Također, postoje različiti modeli, pa tako VBZ primjerice ima svojeg "kućnog" prevoditelja Petra Vujačića kojemu plaća mjesečni iznos, a on prevodi samo za njih, dok su oni preuzeli obvezu da mu osiguraju dovoljno tekstova za prevođenje.
"U konačnici, je li prevoditelj dobro plaćen ovisi i o tipu knjige i težini teksta. Netko je potplaćen a netko preplaćen, pravila nema", priznaje Matulić iz Lumena.
Dvije strane
"S obzirom na to da je prosječna naklada u Hrvatskoj još uvijek tisuću do 1500 komada, udio prijevoda u kalkulaciji troškova užasno je velik i izdavaču ga je vrlo teško, gotovo nemoguće povećati", smatra Petra Ljevak. U prosječnoj izdavačkoj kalkulaciji prevoditelj je taj koji dobiva najviše sredstava – tek poslije njega dolazi autor, pa izdavač, pa lektor, dodala je.
Prosječni pregled prihoda i troškova izdavanja knjiga stranih autora, kako navodi, za nakladu od tisuću komada uz prosječni opseg od tristotinjak stranica, pokazuje da u ukupnom prihodu od oko 130 tisuća kuna na prijevod odlazi gotovo 11 posto. Za autorska se prava izdvaja nešto manje - oko 8 posto, za lekturu i korekturu oko 3 posto, a trošak tiska knjige iznosi oko 10 posto.
Prevoditelji na to uzvraćaju: "Kad bi bar tako bilo!". To uopće nije točno, ističe Mrduljaš Doležal. "Dakako, kada bi isplatili pristojan honorar i objavili knjigu od tisuću kartica, trošak prijevoda uistinu bi se mogao mjeriti s troškom tiska, koji je glavni trošak i debelo prednjači pred ostalima. Ali na primjeru prosječne knjige od tristo kartica, plaćene po trenutačno prosječnom honoraru, to jednostavno ne drži vodu", istaknula je.
Takve tvrdnje, smatra, dio su retorike kojoj je cilj omalovažavanje prevodilačke struke jer se prevoditelje želi uvjeriti da su preplaćeni te da trebaju biti zahvalni na onome što dobivaju.
Prevoditelje se usto plaši da će, budu li odviše zahtjevni, nakladnik propasti pa će svi biti na ulici. "Uza sve probleme u ovom sektoru, koji su stvarni i neporecivi, patetično je uvjeravanje da su prevoditelji ti koji bacaju nakladnike na prosjački štap kada je situacija zapravo obratna. Uostalom, nakladnici opstaju, kao što vidimo, a prevoditelji žive i rade na granici siromaštva", napomenula je Mrduljaš Doležal.
Prosječna cijena prijevoda, prema navodima izdavača, iznosi 4 do 6 eura (30 do 45 kuna) po autorskoj kartici teksta za prijevod s engleskog jezika, dok za jezike koji su nešto rjeđi ili se teže nađe prevoditelje, ta cijena varira.
Prevoditelji time nisu zadovoljni. Naime, ako radi 22 dana na mjesec osam sati na dan, prevoditelj ne može zaraditi prosječnu hrvatsku plaću, pogotovo ako si sam uplaćuje doprinose.
"Takvo stanje logično vodi tome da književno prevođenje više ne može biti jedini izvor prihoda", kazala je Mrduljaš Doležal.
Ministarstvo plaća, nakladnici raspoređuju
Ministarstvo kulture svake godine izdvaja sredstva za podupiranje izdavačke djelatnosti, no ne odobrava posebna sredstva za prijevode. Uz to, sredstva se odobravaju samo za one knjige koje stručno povjerenstvo Ministarstva ocijeni kulturno vrijednima, dok sva ostala literatura ostaje bez ikakve potpore.
"Strateški je prioritet ministarstva podupiranje primarne književne proizvodnje, naročito one domaćih autora, ali se sufinancira i objavljivanje vrijednih publicističkih i znanstvenih knjiga", kazao je Hini pomoćnik ministrice kulture Vladimir Stojsavljević.
Ministarstvo kulture sufinancira prijevode hrvatskih autora na strane jezike u izdanju inozemnih nakladnika, dok se prijevodi djela stranih autora na hrvatski sufinanciraju indirektno kroz potporu nakladniku za izdavanje knjiga, pojasnio je Stojsavljević.
Pritom se prijevodi djela hrvatskih autora na strane jezike sufinanciraju strogo namjenski tako da se odobrena sredstva mogu koristiti isključivo za troškove prijevoda. Kod tog se programa svake godine bilježi povećanje i broja prijavljenih projekata i odobrenih sredstava za njihovu realizaciju, a ove je godine do listopada odobreno nešto više od 61 tisuće eura za 47 programa potpore stranim nakladnicima za objavljivanje prijevoda djela hrvatskih autora na strane jezike.
Domaćim je nakladnicima za objavljivanje prijevodne literature u 2013. odobreno gotovo 2,3 milijuna kuna što je u okvirima ranijih godina.
Glavni urednik VBZ-a Drago Glamuzina ističe kako tim sredstvima ministarstvo podupire objavljivanje kvalitetne inozemne literature koja nema toliko čitateljstvo da bi ju inače bilo izdavačima komercijalno isplativo objavljivati. "Sredstva koja ministarstvo odobrava namijenjena su izdavačima kako bi se uopće upustili u izdavanje nekog kvalitetnog stranog djela za koje u startu znaju da ga neće prodati u više od 500 primjeraka", kazao je Glamuzina.
No, i ta se sredstva slijevaju ravno na račune izdavača, budući da se odobravaju prema izdavačkom planu. Bez obzira koliko novca dobio, izdavač sam odlučuje koliko će platiti prevoditelja. A to je, opet, stvar tržišta.
"Budući da ministarstvo prijevode sa stranih jezika podupire neizravno, odnosno, dodjeljujući sredstva nakladnicima za objavljivanje knjiga, međusobne odnose nakladnici i prevoditelji reguliraju neovisno o ministarstvu", kazao je Stojsavljević.
Dio sredstava nakladnici dobivaju i od Grada Zagreba i drugih gradova, kao i iz europskih fondova, i velik broj zainteresiranih hrvatskih nakladnika redovito se javlja na te natječaje.
Iako priznaje da većina nakladnika dobivena sredstva namijenjena za prijevod doista i prosljeđuje prevoditelju, Mrduljaš Doležal upozorava kako ne postoji razrađeni sustav kontrole. "Nažalost, često se 'rupe' u propisima otkrivaju tek nakon njihove zloporabe. Ministarstvo kulture trebalo bi nadzirati raspodjelu dodijeljenih sredstava i tako zaštititi one čije stvaralaštvo nastoji poticati", smatra.
Specifičan problem u nas je i to što je cijena prijevoda ista bez obzira na to u koliko se primjeraka naslov proizvodi – manje naklade donose i nepovoljnije kalkulacije, što ruši cijenu prijevoda.
Nakladnici također ukazuju na različitu pozicioniranost velikih i malih izdavača na tržištu. "Naše pozicije jednostavno ne mogu biti iste i ravnopravne, jer izloženost naših knjiga u knjižarama nije jednaka", kaže Matulić iz Lumena.
Argumenata ima i s jedne i s druge strane. Iako se po pitanju novca nastavlja borba prevoditelja s vjetrenjačama, ipak nije sve tako crno.
"Dobro je to što se na hrvatskim fakultetima otvaraju studiji književnog prevođenja, te je književni prevoditelj priznat u klasifikaciji nastavno-umjetničkih zvanja, što otvara prostor za unaprjeđenje znanosti o prevođenju u Hrvatskoj i za usmjereno školovanje", istaknula je Mrduljaš Doležal.